Virpazar, oko 1905. godine
Ova stara razglednica sa Virpazara je probudila moja divna sjećanja…..
Ovo je vrijeme koje nikada ne smijemo zaboraviti….vrijeme naših baka i djedova…
Dobro se sjećam priče koju mi je moja baka pričala, a pokusacu je podijeliti sa vama….
Bilo je to cik zore , 4 ura, rekla bi… “kukuriku” kukuriku”…pijetao bi probudio i pozvao
na novi dan.
Baka, nakon sto se umila, pristavila bi sebe i ukućanima kafu i rofitano jaje…prije svega, poslužili bi se medom…zatim bi očešljala svoju dugu prelijepu kosu i saplela dvije duge pletenice, zatim bi ih skupila u lijepu punđu i stavila maramu…
Nakon sto se spremila, “natovarila” bi na magare grožđe, smokve, jaja i drugo čega je imala viška i polako krenula na pazar…
Put je trajao više od dvije ure. Na pazar su dolazili ljudi iz okolnih sela i gradova. Tu bi razmjenjivali mlijeko, sir, jaja, ribu, meso, čaj, med i druge namirnice….
Baka bi pazarila i poslije 2-3 ure krenula bi Doma, zadovoljna svojim pazarom.
U povratku domu svome družila bi se sa drugim seljanima koji su u to doba jedni za drugim slijedili svoje natovareno magare ili konja….
I na kraju bi došla domu svome, svojoj familiji, koja je bila zadovoljna da se vratila ona majka, žena, baka…..osoba koje se rado sjećam, a srce mi ubrzano “lupa”kad god se sjetim njenog lika.
Posvijećeno mojoj babi Danici Božović! Ljepšoj od ijednog cvijeta….
Slađana Božović
0 Comments